Poetic Rhapsody

Vaši stihovi,pjesme...

Ovo je nešto moje...
Malo starije...

.Snažne rijeèi koje bi te probudile.
.Dovoljne kao mostovi o kojima razmišljam.
.Ali moja alergija na ljudska sranja me guši.
.Udišem klaustrofobiju ispunjenu malignim pupoljcima.
.Nekad se ljutim, ali sve je to u mojoj prirodi.
.Moje namjere su dobre, ali ne želim bit pogrešno shvaæena.
.Valovi koji iscrtavaju to malo tame sa što manje interakcije.
.Teško je shvatit vlastitu samoaktualizaciju koja se vrti u toj istoj sobi.
.I želim reæi nekad:"Od mene, s ljubavlju".
.S nekom posebnom strašæu, i snenim rijeèima.
.Iznad svijeta, i nemoj me rastužiti.
.Svaki dan joj govore da se može zaljubiti.
.Zato me nemoj rasužiti jer ne volim kad vidim suze na tebi.
.Emocije isprobavaju razlièite poze da mi se prilagode.
.Možda previše tražim ili nekome slièim.
.Previše razmišljam o tihoj glazbi koju moje srce pušta.
.Umjesto da ga sljedim samo.
.Dugo sam se spremala svoj život za ovo danas.
.I dalje prolazim kroz vlastite sumnje.
.Ali i dalje ne sumnjajuæu i to da li je to ono što me sprijeèava da se opustim u tvojoj blizini.
.U nekoj èudnoj spletci ne primjeæujem koliko nisam hladna.
.Iskljuèiva, i na elegantni naèin srodna sa crvenilo koje me oblije kad se samo sjetim tebe.
.Ne želim ispustiti to malo ljubavi iz moje ruke koju si mi pružio.
.Postajem sladunjava.
.Znaš kako to mrzim.
.Preèesto, a nikad prerijetko da naðem pravi naèin kako da to pokažem.
.Da me ne bi krivo shvatio, zato ti ovo govorim.
.I vidjela sam sve svojim staklenim oèima.
.Zanima me kako radiš to.
.Vrteæi sav taj vreli zrak u meni tako daleko meðu strance u nama.
.Pronalazim samu sebe opet u tebi.
.Što god da te je bilo, uvijek æe ostati ovo meðu nama.
.Kad god sam s tobom sama, slobodna sam opet.
.S jednim svijetlom i jednom šansom i malim korakom po stepenicama.
.Našao se traèak male latentne stvari u oceanu ludih stvari.
.Samo da opet sve bude kao prije.
.Tako slatko mjesto, tako ti blizu ga pokazujem i sa zatvorenim oèima i malih drhtajem.
.Znaš da ti tako odajem bliskost.
.Mogu bit nježna, ali ti nemoj bit grub kad ti pružam sve ono što sam željela od tebe.
.I to se ostvari u ovo malo vremena.
.Èini se pretajanstveno i neocito da izbljedi u sporom vremenu koje se dijeli.
.Centar svijeta, sada i sva svijetla u boji koja po noæi svijetle.
.Želim samo jedan zagrljaj,u mješavini sa poljupcem.
.Kad ti znaš kako bi trebalo bit.
.Trenutci dok je hladno, i sve isponova.

.Moža nije pravi trenutak, ali želim ostaviti neke stvari neizreèene.
.Da ih podjelim s tobom.

.Od mene, za tebe, s ljubavlju...


...Nadam se da æete barem proèitati

Oh evo i jedne moje. XD
Pricu sam napisala prije cca dvije godine,no eto danas sam ju malo obradila,jerbo mi je djelovala nekak prazno ko i svaka moja prica...
Inace imadem tu ljubav prema jednostavnim recenicama,pa da vas ne zbuni tocka nakon dvije tri rijeci. XD
U prici se radi o vampiru koji pise dnevnik.LOL

28.8.1536.
Evo je.Jos jedna moja zrtva.Prilazim joj,zapocinjem razgovor.Shvaca da sam zlo,bjezi od mene.Sustizem ju,napadam,oh,kako
je dobro okusiti tu krv.Zrtva pada na pod.Te oci...te plave oci moje zrtve su me pogledale nekim toplim pogledom.Odvratno,zar ne?No nesto me je privuklo kod te zrtve...nesto sto me je natjeralo na gadjenje.U trenutku sam osjetio kako se sve oko mene zaledilo,a vrijeme kao da je stalo.Jedino sto je bilo trenutno u mojim mislima je zrtvin topao pogled i moja ubilacka narav.Osjecam krivnju.Klecim pred zrtvom,kao da molim za oprost.
Prilazi mi neka djevojka.
-Ne brini!Mogu ti pomoci!-Gledam ju s mrznjom u ocima,bez obzira na ono sto govori.
Osjecam zudnju...Za njom dolazi i osjecaj gadjenja.Gadim se samome sebi!!No moj ubilacki um i ta Zvjerska glad u meni stvara zelju da se poigram sa svojom sljedecom zrtvom.
-Molim te pomozi mi!Izvuci me iz ovoga pakla!-Haha kako li sam samo jadan.Zar je toliko glupa da ne uvidja da Zvijer poput mene zauvijek ostaje ubojica?Meni nema pomoci...Ja sam proklet,zauvijek.Ona mi prilazi sva uplakana,puna sazaljenja.
Zagrlila me.Opet sam osjetio onaj miris krvi,svjeze krvi koja jos tece venama.Ne mogu odoliti:zario sam zube u njezin vrat.
-Jos se mozes spasiti!-To su bile njezine posljednje rijeci.Prestao sam s ispijanjem krvi.Gledao sam u nju,a ona je na rubu
smrti,jedva uspjela progovoriti-Spasi se!Bjezi!-U meni se dogodio potpuni preobrat.Opsjeo me strah.Strah od samoga sebe!!Otisao sam velikom brzinom.Sakrio sam se u necju grobnicu i razmisljao sto
je smisao ovoga sto radim.Nisam nikada prije osjetio bol,bol zbog toga sto sam ubojica.Sto mi se zivot sastoji od lutanja nocima,a prazninu moje duse jedino ispunjava krv mojih zrtava.One su tako tople...I tako blesave,ja sam njihov najljepsi san,a oni moje utociste...U trenutku svoje slabosti krocio sam prema izlazu grobnice.Mogao sam osjetiti opasnost sunca...Ah,pece!Nisam mogao podnijeti tu bol.Ta namjera da okonacam svoj vjecni zivot je bilo nesto najgljuplje sto mi je do sada palo na pamet!
1.5.1761.
Jos se uvijek skrivam u toj grobnici.Punih 125 godina,otkako sam ovdje nisam okusio ljudsku krv.Zudim za njom..No drzim se svoga obecanja, da ne ugoravam ljudske zivote.Sada se hranim stakorima i misevima.Ponekad se zazelim onog poigravanja s ljudskim srcima,ali
moram biti jak,moram platiti za svoje grijehe.Jedino sto znam sto se dogadja u svijetu je to sto znam da ga ljudska glupost i dalje unistava.
25.7.2004.
Cudno,no cini mi se da nakon 468 godina provedenih u ovoj grobnnici,prvi puta cujem
ljudske glasove.Znatizeljan sam,moram izaci van.
-Tebe smo trazili,znali smo da si tu!-Netko je rekao.
Osmjehnuo sam se.Sudeci po njihovom izgledu,rekao bih da nitko od te grupice koja stoji preda mnom nema vise od 20 godina.Balavci se dosli igrati na groblju.
-Vjerujes li u Sotonu?Mi da...-Neka primitivna crnokosa glupaca mi se obratila sa rijecima od kojih sam se samo slatko nasmijao.
-Postoji nesto puno opasnije i stvarnije od Sotone i trebate se toga bojati,jer ono upravo stoji ispred vas i zgraza se nad vasim jadnim zivotima.-Rekao sam to toliko povisenim glasom punim jeze,mogao sam osjetiti njihovu zbunjenost i strah.Da strah...navirao je iz njih i tako me je uzbudjivao.
-Ne postoji nista velicanstvenije od naseg Gospodara.Princa Tame.
Osim ako ti nisi taj...-Opet se glupaca oglasila.Polako sam na rubu zivaca,zar su usitinu tako jadni i naivni i glupi i...Ah primitivizma!
Prisao sam laganim koracima toj djevojci.Objerucke sam ju primio za glavu.Nije se opirala,valjda je ocekivala da cu uciniti nesto perverzno,sto je ocito u nekom njezinome stilu.Okrenuo sam joj glavu za nekoliko stupnjeva.Krc!Njezino tijelo je upravo ostalo bez zivota.Glavom mi je prosla misao na koju sam ostao potpuno hladan i zadovoljan.Da osjetio sam zadovoljstinu.Mrtva je.
Ostatak njezine glupave ekipice je stala zapomagat.
-Isuse,ubio je Antonellu!!!
-Sto li zoves Isusa,ako ti je Sotona Gospodar?-Sa smjeskom na licu sam progovorio i krenuo prema famoznoj ekipici.Sada vec naveliko osjecam strah.Strah od smrti.I ono sto mi je posebno dizalo ego-Strah od mene.
Opet se u meni probudila glad i zudnja za krvlju,ljudskom toplinom,strahom...Ja sam vampir.Moje proklestvo je da ubijam,da budem Zvijer.U toj harmoniji,melodiji zapomaganja,vriskova,plakanja i jaukovanja koje se ispreplitalo sa mirisom krvi,straha i mojom zudnjom,shvatio sam da Ja opet ubijam...